






Dok su šokirani demonstranti bježali tražeći zaklon, dvije mlade žene Suada Dilberović, mlada Dubrovčanka, studentkinja pete godine medicine i Olga Sučić, majka dvoje djece, ubijene su na Vrbanja mostu snajperskim hicima sa srpske barikade kod zgrade nekadašnjeg Unioninvesta. One su bile prve od 10.514 žrtava predstojeće troipogodišnje opsade Sarajeva.
“Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši!”, zabileženo je na spomen ploči koja obilježava ovaj tragični dogadjaj koji je najavio početak najduže opsade grada u modernoj istoriji čovječanstva.
Opet se sve dešava oko mostova. Od dana kada su na Vrbanja mostu ubijene Suada i Olga, naselje Grbavica postalo je i simbol najtežih dana istorije Sarajeva. Na planine i brda oko grada snage JNA i domaćih terorista postavili su 260 tenkova, 120 minobacača i veliki broj oružja malog kalibra. Sarajevo je meta bez hrane, vode, struje. Po prvi put u istoriji svijet posmatra zločine protiv čovječnosti i rušenje grada u direktnom TV prijenosu. Tokom opsade Sarajeva, koja je trajala 1417 dana, srpski agresor ubio je 10.514 civila, od kojih 1.598 djece. Nakon zlodjela koje su JNA i srpske jedinice počinile na Grbavici tokom rata, potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, morali su se povući sa Grbavice, ostavljajući iza sebe opustošeno i potpuno uništeno naselje.
Za ovo sarajvsko naselje svijet je opet čuo 2006. godine kada je bosansko – hercegovačka rediteljica Jasmila Žbanić, za film „Grbavica“, dobila Zlatnog medvjeda.
Ipak, najveći grbavički brand je FK Željezničar, nastao 1921. godine. Stadion Grbavica svoje kapije otvorio je 13.09.1953. godine kada je prepuno gledalište slavilo je prvu pobjedu Želje na novom stadionu.
Kroz naselje Grbavica, nizvodno od Mosta Olge i Suade, pruža se Vilsonovo šetalište. Iako je više puta mijenjalo naziv, danas se zove po 28. predsjedniku SAD-a Thomas Woodrow Wilsonu. Niz dva kilometra dugo šetalište ušuškano u drvorede starih lipa niže se više mostova od kojih je “najmađi” pješački most Ars Aevi. Most se nalazi na dijelu šetališta na kojem se planira izgradnja muzeja savremene umjetnosti a djelo je čuvenog italijanskog arhitekte Renza Piana.
Šetnja kroz sarajevski “Vils” završava kod Elektroprivrede, zgrade u obliku izvrnute piramide izgrađene sedamdesetih godina prema projektu arhitekte Ivana Štrausa.
Iznad naselja Grbavica nalaze se Vraca. U tom su naselju, kao izraz zahvalnosti i poštovanja prema palim borcima narodno-oslobodilačkog rata i žrtvama fašističkog terora, Sarajlije podigle monumentalni memorijalni-park Vraca na mjestu gdje su fašisti pobili mnoge rodoljube u toku Drugog svjetskog rata. Više od 11.000 hiljada imena uklesano je na granitnim plohama i zidovima tvrđave Vraca.
Sarajevska naselja

Baščaršija
Krenućemo od nekadašnjeg kupališta...

Alifakovac
Prvi veliki most nakon Bentbaše...

Vratnik
Do Vratnika se dolazi lako.

Bistrik
Nekada je naspram Careve džamije...

Drvenija
Most kojim završavamo putovanje...

Centar
Putovanje kroz centralni dio...

Džidžikovac
Iznad Velikog parka pružao se skoro...

Mejtaš
“Mejtaš je trg nad gradom,” ...

Skenderija
Dva su mosta jedan do drugog i oba ...

Koševo
Nasuprot shopping centra BBI nalazi ...

Marijin Dvor
Vlasnik tvornice građevinskog...

Kampus
Tamo gdje završava poslovni...

Novo Sarajevo
I putovanje kroz Novo Sarajevo...

Novi grad
Novi grad je najmlađa i najveća...

Ilidža
Putovanje kroz Grad Sarajevo...
SVI VOLE SARAJEVO
MORATE POSJETITI
Top atrakcije

Baščaršija i Sebilj
Nastanak Baščaršije (tur. glavna čaršija) vezuje se za Isa-bega Ishakovića, osnivača Sarajeva, koji je gradio zadužbine na objema stranama rijeke Miljacke već polovinom 15. stoljeća...

Vijećnica
Dolaskom austrijske vlasti javila se potreba za objektom u kom će biti smještena gradska vlada. Kao idealna lokacija za novu zgradu gradske uprave izabrano je područje srednjovjekovnog...

Gazi Husrev-begova džamija
Gazi Husrev-beg je poznati namjesnik i dobrotvor Sarajeva, sin Ferhat-bega (Bosanca) i Seldžuke, kćerke sultana Bajazita II, koji je čitavo svoje bogatstvo poklonio Sarajevu i njegovim građanima...

Saborna crkva
Kako se povećavao broj pravoslavnog stanovništva u Sarajevu pojavila se i potreba za gradnjom nove crkve s obzirom na to da je Stara pravoslavna crkva postala tijesna.