Kako je on bio najveći proizvođač cigli, većina objekata gradi se od cigli s utisnutim srcem. Takva je i zgrada vladine palače, danas zgrada Predsjedništva BiH, kao i upravna zgrada Željeznica FBiH i Ministarstva vanjskih poslova.

Vladina palača koju projektuje arhitekt Josip Vancaš ima tipične odlike ranorenesansne firentinske palače sa “oplatom” pročelja izvedenog iz prepoznatljivih oblika palače Medici-Ricardi u Firenzi. Zgrada je 1911. godine dograđena u visinu za jedan sprat (arhitekt Karlo Paržik), te je izgubila dio svoje prvobitne proporcije.

Kao treća u nizu zgrada Zemaljske vlade – Bijela vlada izgrađena je 1905. godine u istoricističkom stilu. Danas su u ovoj zgradi smještene institucije Kantona Sarajevo i općine Centar.

Iza Marijine palače nalazi se današnja Opća bolnica “Prim. dr. Abdulah Nakaš”. Osnovao ju je, kao tursku vojnu bolnicu, Topal Šerif Osman-paša. Do njegovog dolaska vojnici su liječeni po iznajmljenim privatnim kućama. Stoga je on, u okviru sprovođenja reforme turske armije, započeo izgradnju bolnice 1866. godine. Uz građansku bolnicu, koja se počela graditi nešto ranije, to su tada bile jedine dvije bolnice na teritoriji BiH. Imala je i svoj vodovod i kanalizaciju, što je u to doba bila rijetkost, a u njoj je otvorena i prva savremena apoteka u BiH.

Preživjela je dva svjetska rata i više vladara, te je s vremenom jako oronula. Svoj novi izgled dobila je 1979. godine kada su se u njoj prvi put počeli liječiti i civili. Međutim, 1992. godine, sa početkom agresije na BiH bolnica je pogođena sa oko 200 velikih projektila i sve zgrade i oprema su teško oštećeni. Bolnica je ponovo u potpunosti obnovljena 1999. godine.

Pred početak Drugog svjetskog rata, u blizini Marijinog dvora, od bijelog hercegovačkog kamena, izgrađena je crkva Svetog Josipa. Projekt za crkvu, djelo nepoznatog autora, donio je iz Rima nadbiskup Ivan Šarić i dao ga na preradu Karlu Paržiku, koji je arhitektonsko rješenje, po kojemu je trebala biti podignuta manja crkva na periferiji Rima, prilagodio potrebama i mogućnostima Sarajeva.

Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća dovršena je i nova zgrada Skupštine Bosne i Hercegovine koja je, sa već ranije izgrađenim neboderom republičkih organa uprave, činila jedinstvenu funkcionalnu i prostornu cjelinu relizovanu po ideji Juraja Neidhardta.

S ključnim zgradama vlade, lociranim u radijusu od 1000 m, Marijin dvor je politički, ali i  poslovni centar Sarajeva.

Prvo je na lokalitetu Marijin dvora, za potrebe 14. ZOI, izgrađen najveći sarajevski hotel Holiday Inn. Arhitekt Ivan Štraus, projektujući hotel nastojao je parafrazirati prostorni koncept Morića hana iz 17. vijeka i oblikovati  ga kao fragment novog gradskog centra, a veliki stilizirani «kišobran – cirkuska šatra» u centralnom foajeu podsjeća da je hotel sagrađen na lokalitetu na kojem je nekada bio cirkus-platz.

Dva nebodera bliznanca, izgrađena 1986. godine prema projektu arhitekte Ivana Štrausa kao poslovne zgrade nekadašnjeg giganta metalne industrije UNIS iz Sarajeva, prvi su poslovni tornjevi na Marijin dvoru. Među Sarajlijama su poznatiji kao Momo i Uzeir, dva nerazdvojna, veoma popularna lika iz humoreski Nikole Škrbe. U ratu su pretrpjeli ozbiljna oštećenja i potpuno su rekonstruisani i danas predstavljaju savremen poslovni, kongresni i trgovački kompleks. U radijusu od 500 m danas se nalaze još tri poslovno-trgovačka kompleksa: Alta, Sarajevo City Center i Importanne.