AlifakovacAlifakovac
Prvi veliki most nakon Bentbaše je Šeher-ćehajina ćuprija ili Šeherija. Sagradio ga je 1620. godine tadašnji šeher-ćehaja Sarajeva, Husein Hodžić, sa željom da ga po mostu pamte.
Iznad Šeher-ćehajine ćuprije nalazi se Alifakovac, danas možda najočuvaniji dio starog načina gradnje stambenih zgrada u Sarajevu, sa strmim sokacima u kojima se kuće nižu tako da svaka ima širok vidik i ni jedna ne zaklanja drugu. Na gradnju se pazilo jer Sarajevo je bilo čuveno po komšijskoj pažnji i čaršijskoj solidarnosti. Anegdota o prodaji kuće uglednog sarajlije Avdage Trampe najbolje opisuje komšijske odnose u Sarajevu. Avdaga je prodavao kuću pa je zacijenio 300 dukata. Kupac se iznenadio, ali mu Avdaga objasni da sama kuća vrijedi 100 dukata, 100 komšija s lijeve i 100 komšija s desne strane.
Alifakovac je poznat i po groblju na kojem su se pet vijekova sahranjivale znamenite sarajlije, ali i oni koji su došli iz daleka, a smrt ih dočekala u Sarajevu. Iznenađen ljepotom pogleda koja se pruža s tog mjesta, poznati francuski arhitekta Korbizje (fr. Le Corbusier) izjavio je da je od svih grobalja koje je vidio najljepše ono na Alifakovcu.
Nastavak putovanja vraća nas ponovo na Šeher-ćehajinu ćupriju. Naime, 1878. godine, odlukom Berlinskog kongresa, Bosna i Hercegovina potpada pod Austro-Ugarsku upravu. Bosanci su ovoj odluci pružili oružani otpor koji je slomljen 19.08.1878. godine kada su okupacione snage monarhije umarširale u grad. Dvije imperije, jedna odlazeća – Osmanska, i druga, dolazeća – Austro-Ugarska, kao da su se nadmetale na prostoru oko Šeher-ćehajine ćuprije. Velikim zgradama nova vlast želi da pokaže svoju superiornost. Aleksandar Vitek i Ćiril Iveković rade na projektu izgradnje gradske Vijećnice za čiju realizaciju je izabran prostor uz samu čaršiju. Ali baš na tom mjestu živi tvrdoglavi čovjek koji ne želi da proda svoju zemlju i kuću. Na kraju čovjek pristade da proda zemlju, ali ne i kuću, već od vlasti zatraži da ciglu po ciglu kuću prebace na drugu stranu rijeke. Kuća se od tada zove Inat kuća, a danas služi kao restoran s tradicionalnom bosanskom kuhinjom.